KOBARID, TOLMIN, BOVEC, KRN, TOLMINSKA KORITA, SLAP KOZJAK I SKIJALIŠTE KANIN
(  20.06 2019. do 23.06.2019.)
 
Tekst napisao: Dražen Kaučić 
Slike: učesnici izleta
 
Realizacija izleta: automobilima
Smještaj: Planinska koča na planini KUHINJA (kontakt : TEL: +386 5 9250532)
Težina: lagano do srednje zahtjevno 
Izlet je osmislila Nina Dumančić
Broj osoba: 12 članova HPD “KUNAGORA” PREGRADA
Dražen Kaučić, Nina i Matija Dumančić, Domina Ivčević , Rino, Vesna Luka, Dorica i Lucija Čivrag, Andrija Ovčariček, Mladen i Dragica Medvedec
 
IMG-20190702-WA0007
IMG-20190701-WA0183
IMG-20190701-WA0164
IMG-20190701-WA0080
IMG-20190701-WA0143
IMG-20190701-WA0075
IMG-20190701-WA0069
IMG-20190701-WA0055
IMG-20190701-WA0050
IMG-20190701-WA0021
Plan puta :  Polazak iz Zagreba u 08:00h 
Zagreb – Ljubljana – Postojna – Vipava – Ajdovšćina – Nova Gorica - Tolmin – Kobarid (Tolmin – Kobarid 16 km) 
Slijedite E70 i H4 do Cesta 103 (Šempeter pri Gorici, Slovenija). Napustite H4 na izlazu Šempeter/Nova Gorica/Sežana.
Lokalna asfaltna cesta Kobarid-Vrsno-Krn 13,2 km do parkirališta planinarske kuće na  planini Kuhinja.
 
Četvrtak, 20.06.2019. 
Tolminska KORITA
Dolazak u Tolmin (11:0 sati)
Cca. 2 km od Tolmina nalaze se Tolminska KORITA 
Korita Tolminke slikovit je i divlji klanac, najniža točka u Nacionalnom parku Triglav. Tolmin ždrijelo je zajednički naziv za kanjon rijeke Tolminke i Zadlašćice, koji su jedan od najspektakularnijih prirodnih znamenitosti u regiji.  Oko 200 metara dug i više od 60 metara duboki kanjon uklesan plavo-zelene rijeke formirao je bajkoviti  uski tjesnac.
Dužina kanjona – 2 km 
Ukupno hoda ( kružni put) – 1,5 h .
Plaća se ulaznica :  za grupu od 10 osoba -  EUR 5,00 po osobi 
Nakon obilaska nastavak puta Tolmin – Kobarid ( cca. 16 km), te  od Kobarida za Vrsno i Krn cca. 15 km 
Zaključak je da Tolminska KORITA svakako treba vidjeti. 
 
Petak, 21.06.2019.
Izlet na Krn 
Spremajući se u četvrtak za uspon na Krn domar i planinari su nam u domu govorili kako je staza lagana a da vrijeme uspona traje samo 3 sata. Nažalost, mi smo im povjerovali  !!!!!!
Nakon ustajana u 5 sati, uslijedio je odlazak u 6 sati, jer su nam govorili da moramo doći na vrh do 9 sati. Normalno, to je zato da nas Sunce pri povratku ne peće. Moramo istaknti kako su Dražen i Nina, ali i ostali namjeravali  produžiti do Krnskih jezera, tamo prespavati pa opet preko Krna do doma na Kuhinji.  No, do Krnskih jezera nismo došli. Dražen i Dragica su nakon 3 sata hoda odustali od daljnjeg uspona na Krn. Nina, Mladen, Luka, Dorica, Andrija, Domina i Matija su došli na vrh, ali su zbog iscrpljenosti odustali od puta prema Krnskim jezerima, buduci je domar na vrhu rekao da je slijedeći dan prognoza grmljavinski pljuskovi. . I tako su se prvo poćeli vračati Dražen i Dragica. Nažalost, pri silasku Dragica je isčašila zglob, noga je natekla pa se u bolovima ipak nekako uspjela spustiti. Ostatak društva, osim Dorice uspješno se spustio.Dorica je sa svojim dragim pregračanom Ovčaričekom silazila polako. Iako ju je Andrija pazio, koljeno Dorice nije izdržalo. Uz pomoć Forda spuštena je do doma. I sad kad smo se svi skupa sretno našli na šanku, zakljućili smo da uspon na Krn od 3 sata vrijedi samo za mlađe od 40 godina, planinare u dobroj kondiciji, da u pohod na vrh treba krenuti u 5 sati s dovoljno vode i ne u tenisicama I sa viskim zastitnim faktorom. Nikako ne zaboraviti neku kapu, maramu I sl.  
 
Opis Krna
Krn (2244 m) je slovenski dvotisućnjak koji se nalazi na krajnjem jugozapadu Julijskih Alpa. Okružen je dolinama rijeke Soče i njezinim pritocima Lepenjicom i Tolminkom. Sa svih strana okružen je dolinom Soče i njenih pritoka Lepenjice i Tolminke. Zbog svog izdvojenog položaja zajedno s okolnim vrhovima bio je poprište najkrvavijih bitaka Prvog svjetskog rata.S vrha Krna pruža se prekrasan pogled na sjever prama vrhovima Mangarta, Jalovca, Mojstrovke, Prisojnika i Triglava, a na zapad prema Karavankama i Kamniško-Savinjskim Alpama. Na zapadu se ističe pogled na Stol. Prema jugu, za izuzetno lijepog vremena može se opaziti i naša Učka.Prijevoj Prehodci spaja predio Krna s Bohinjskim planinama (Komna). Padine Krna su vrlo strme što mu daje izgled moći. Sjeverne padine su u nižim djelovima prekrivene vegetacijom, a u višim stjenovite dok su jugoistočne padine travnate već ispod grebena. Između vrhova Veliki Lemež i Veliki Šmohor nalazi se Krnsko jezero, najveće Slovensko planinsko jezero. Predio Krna je prepun ostataka prvog svjetskog rata jer su se ovdje odvijale Soške bitke (Soška fronta).
 
Mjesto polaska na Krn ;  Koča na planini Kuhinja (991 m)
Vrh: Krn (2244 m)
Vrijeme hodanja: 3 sata za mlade a 4 sati za starije osobe.
Zahtjevnost staze : lagana 
Visinska razika: 1253 m
 
Paninarska staza od pl. doma do vrha Krn
 
Subota, 22.06.2019.
Talijanska vojna kapelica
Željni hodanja krenuli smo tijekom jutarnjih sati prema kapelici. No, oblaci su se poćeli gomilati, ali mi nismo odustajali. Mi smo hodali i hodali dok nije poćela padati kiša. Sad su Vesna, Rino,  Lucija, Andrija i Dorica odustali, dok je Dragica u domu liječila svoj gležanj. Iako je kiša dobro padala, Dražen, Nina, Mladen, Luka, Matija i negova Domina nastavili su put pod kabanicama u želji da vide kapelicu. Nakon 1 sata hoda pod kabanicama došli smo do kapelice, pomolili se, a zatim veseli s pjesmom na ustima natrag po blatu i kiši do našeg doma. Baš nam je bilo lijepo ! 
 
Mjesto polaske: Koča na planini Kuhinja (991 m)
Cilj: Talijanska vojna kapelica na Planici (1220 m)
Vrijeme hodanja: 1 h
Zahtjevnost: lako označena staza
 Visinska razlika: 229 m
 
Nedjelja, 23.06.2019.
Odjava iz doma u   10:00 sati
Rastanak s domarom Darkom i njegovom ženicom bio je pomalo tužan. Tako dobre ljude kao što su oni, a i u lijepom planinarskom domu rijetko se nađe. No, i predsjednik društva gosp. Slavko zaslužuje rijeći pohvale. Dom je čist, uredan i dobro snabdjeven pićem, ali i s finom hranom koju kuha gospođa Darka. Svaka čast ! 
 
Obilazak slapa Kozjak
I tako smo se spustili u dolinu. Doma nam se još ne ide. Idemo vidjeti slap Kozjak.
Susret s rijekom Sočom, zelenom poput smaragda, mnogi opisuju kao čistu meditaciju.
Njezin tok prema Jadranskome moru, koji započinje u Triglavskom nacionalnom parku,
prirodna je žila kucavica slovenske turističke regije koja je prozvana Smaragdni
put...
15 m visoki slap Kozjak - zaštičeno je prirodno dobro I svakako ga treba posjetiti. 
Plaća se ulaznica ( odrasli - EUR 4,00) 
 
Odlazak gondolom na skijalište Kanin
Još nam se ne ide doma. Ajmo vidjeti i skijalište gdje se naša Nina prije 39 godina skijala.
Da, vožnja gondolom bila je duga ali ugodna. Snijeg na vrhu nije nas iznenadio. Šetnju po snijegu u ovo vrijeme mnogi će pamtiti. Nina se ovog puta nije mogla skijati, ali su joj suze za davnim vremenima ipak potekle. Ovog puta se i naš najmlađi član Lucija popela na Vrh, a Andrija zaželio da i na njegovoj Vrlajnšici u ljeti bude malo snijega.  
Silaskom s Kanina u Bovec Rino i Luka, naši golferi sjetili su se da tu negdje postoji i prekrasan teren za golf. No, vremena i za tu aktivnost nažalost više nije bilo.  
 
Kanin  (najviši vrh - Visoki Kanin - nadmorska visina : 2.587 m) 
Na sjeverozapadnom dijelu Slovenije (na granici Slovenije i Italije), na obroncima
Julijskih Alpi iznad turističkog mjesta Bovec i rijeke Soče na visini višoj od 2000m
nalazi se skijaški centar Kanin. Sa njegovih se skijaških staza pruža nevjerojatan
pogled na vrhove Julijskih Alpi s jedne strane i Jadranskog mora sa druge, te na
rijeku Soču u nizini.
Kanin je jedino slovensko skijalište čije staze prelaze nadmorsku visinu od 2000m.
Skijalište na granici Slovenije i Italije poznato je po svom nepredvidivom vremenu,
ali i obilju snijega kroz cijelu sezonu. Uz prekrasan pogled, koji za vedra dana
puca sve do mora, ovdje se I tijekom ljeta moze  uzivati u  izdašnom snježnom
pokrivaču.
Bovec je mjesto koje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Slovenije, gotovo na tromeđi
Italije, Austrije i Slovenije. 
Ovo skijalište  Kanin / Sella Nevea - 2009. povezano je u jedinstvenu cjelinu. 
Žičara vozi jako dugo, kroz dvije međustanice i na krajnju stanicu dolazi za cca 35
min. Kad jednom dođete na vrh skijališta prvo što će vas osupnuti jest pogled: s
jedne strane Triglav, s druge, ako je dan bistar, vidi se Jadransko more, na sjeveru
klisure i strme padine... Oduzima dah, mora se priznati.
S talijanske je strane uspon puno ugodniji. Također je postavljena kabinska žičara,
ali novijeg datuma i većeg kapaciteta. Nakon uspona njome, dolazi se do gondole
kojom su 2009. spojena dva dotad odvojena skijališta. Gornja stanica gondole znači i
prelazak državne granice Italije i Slovenije. Naravno, granične kontrole ne postoje.
 
K R A J   !
Još nismo krenuli doma ! Glad nas je natjerala da u Bovcu u restoranu “Pod lipcom” stanemo i nešto pojedemo. Bilo je odlično, za svaku preporuku. Odlična klopa, I jako pristupačno I ljubazno osoblje.
 
Ne, nismo krenuli istim putem u Zagreb. Pa bliže nam je ići doma preko Vršića. Tako je i bilo. Već u 19:00 sati bili smo u Zagrebu. Svi osim Mladena išli smo doma, a on u svoj hotel Dubrovnik na nočnu smjenu. Nije mu bilo teško nakon cijelodnevnog “laufanja” još ići i na posao. Svaka mu čast ! 
 
ZANIMLJIVOST
Cjelokupni lokalitet oko Krna prezentiran je u sklopu međunarodnog projekta Put mira kojim se nastoji sačuvati uspomena na mnogobrojne vojnike poginule na frontu oko Soče.
U sastavu Kaiserlich Und Königlich vojske (ili u prijevodu Carska i kraljevska vojska Austrougarske) učestvovale su i brojne jedinice iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.
Upravo su Batognicu branili i vojnici iz područja Zagreba.
Po okončanju 1. Svjetskog rata, na mirovnoj konferenciji u Rapallu, a u skladu s Londonskim ugovorom na osnovu kojeg je Italija prešla na stranu sila Antante, dio bivših Austro-Ugarskih zemalja 1919. pripao je Italiji, a dio novonastaloj Kraljevini SHS.
Granica ("Rapalska granica") prolazila je upravo ovim područjem (i dalje prema Bogatinu, Bogatinskom sedlu i u konačnici Kvarneru). Na lokalitetu "Za Lepočami" bila je izgrađena komanda ovdašnjeg sektora. Komanda se koristila od 1929. pa sve do kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu 1943. kad je napuštena i prepuštena propadanju.
Zaključak
4 dana i 3 noći je dovoljno da se sve planirano obiđe, ali pod uvjetom da tijekom svih dana ipak ne pada kiša. Odlazak i povratak u jednome danu od pl. doma Kuhinja do Krnskih jezera  vrijedi samo za mlađe planinare u dobroj kondiciji. Stariji planinari mogu polako do vrha na Krnu, pa natrag, ali s ustajanjem u 5:00 sati hodajući polako barem 4:30 sati. No, tu ima i dovoljno lijepih staza oko planinarskog doma koje nije teško obići. U blizini nema birtije, ali zato ima malih privatnih sirana. 
Svakome tko želi uživati u ljepotama planina i njihovih rijeka, dolina Soće je pravi izbor.